Cross-linking rožnice

Konačno dobre vijesti za pacijente s keratokonusom

Cross-linking je u posljednjih 10 godina postao jedina dokazano sigurna metoda za zaustavljanje napredovanja keratokonusa, pelucidne marginalne degeneracije i drugih ektazija rožnice.

Osim toga pokazao je dobre učinke u liječenju infekcijskih ulkusa rožnice otpornih na standardne načine liječenja.

Što je cross-linking i kako radi?

Cross-linking označava stvaranje dodatnih veza između kolagenih vlakana od kojih je građena rožnica. Ovo umrežavanje nastaje djelovanjem pažljivo kontroliranog ultraljubičastog zračenja na rožnicu prethodno "natopljenu" riboflavinom.  Riboflavin, poznatiji kao vitamin B2, pritom pomaže u stvaranju novih veza procesom fotooksidacije ujedno štiteći dublje strukture oka. Slično stvaranje veza nastaje i tijekom prirodnog starenja rožnice zbog čega je napredovanje keratokonusa vrlo rijetko kod pacijenata starijih od 40 godina.

Koliko je Cross-linking siguran?

Metoda je iznimno sigurna ukoliko se pravilno izvodi. Edukaciju za cross-linking naši liječnici prošli su kod jednog od izumitelja ove metode, profesora Theo Seiler-a s Instituta za refraktivnu kirurgiju IROC u Zurichu. U Opto Centru postupak se izvodi u skladu sa strogim protokolima instituta.

Za razliku od presađivanja rožnice, dosad jedine metode liječenja napredujućeg keratokonusa, cross-linking-om se uklanja samo površni sloj rožnice koji se obnovi nakon 2-3 dana. Nakon operacije potrebni su redoviti dolasci na kontrole i kapanje propisanih kapi kako bi se na vrijeme spriječila eventualna infekcija ili zamućenje vida tijekom oporavka rožnice. Izlaganje struktura oka UV zračenju pritom je manje nego izlaganje tijekom, primjerice, jednodnevne šetnje u planinama.

Tko je kandidat?

Prema preporukama IROC-a, najbolji rezultati postižu se kod pacijenata mlađih od 36 godina, s vidnom oštrinom slabijom od 0,9 i maksimalnom zakrivljenošću rožnice manjom od 59 dioptrija. Pacijenti moraju imati dovoljnu debljinu rožnice i dokazanu progresiju zakrivljenosti strmijeg meridijana od 1 dioptrije mjerenu Scheimpflug kamerama (v. Oculyzer Pentacam) ili 2 dioptrije mjereno videokeratoskopima i drugim suvremenim keratometrima. Preporučuje se oprez ukoliko postoje podaci o ranijim virusnim upalama i drugim bolestima rožnice. Zbog mogućih promjena rožnice u trudnoći, zahvat se ne preporučuje ženama koje su trudne ili planiraju trudnoću.

Kako se izvodi?

Nakon primjene kapljica anestetika, ukloni se epitel s površine rožnice kako bi kapi riboflavina mogle prodrijeti duboko u rožnicu. Tijekom prvih 30 minuta riboflavin se kapa u redovitim razmacima uz provjeru debljine rožnice pahimetrom. Tijekom sljedećih 30 minuta primjenjuje se točno određena doza ultraljubičastog zračenja uz pomoć KERA-X samokalibrirajućeg sustava koji onemogućuje varijacije zbog utjecaja okoline. Kako bi se smanjila neugoda tijekom sljedeća dva do tri dana na oko se stavlja terapijska kontaktna leća uz antibiotske kapi ili masti, nakon čega se još tjedan dana kapaju blage kortikosteroidne kapi.

Mogu li se nakon tretmana nositi kontaktne leće?

Naravno. Većina pacijenata koji ispunjavaju uvjete za ovu terapiju već nose tvrde plinopropusne kontaktne leće koje najbolje ispravljaju vid kod keratokonusa (v. Rose K). Kako je cilj cross-linkinga zaustaviti daljnje popuštanje rožnice, za očekivati je da će pacijenti i nakon tretmana nositi kontaktne leće. Treba imati na umu da nekoliko tjedana nakon zahvata nije moguće nositi polutvrde leće. Kod oko 40% tretiranih tijekom narednih 6 do 12 mjeseci doći će do ublažavanja vrijednosti zakrivljenosti rožnice zbog čega će biti potrebno promijeniti kontaktne leće. Uz to, preporučljivo je prestati nositi polutvrde kontaktne leće 2 do 3 tjedna prije postupka.